Hajde da se upoznamo!
Moje ime je Ana. Rođena sam u Banjoj Luci 1997. godine.
Diplomu psihologa stekla sam na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci, a trenutno sam na master studijama. Živim i radim u Španiji.
U šriokom dijapazonu koji dostiže psihologija kao nauka, usmjeravam se ka kliničkoj psihologiji, disciplini koja nastoji da prevenira različita mentalna stanja, istražuje prirodu, uzroke, simptome, dijagnoze i tretmane istih.
2019. godine postajem član Udruženja za transakcionu analizu Srbije (UTAS) i upisujem edukaciju iz Relalacione transakcione analize koju završavam u 2024. godini i stičem zvanje psihoterapeuta pod supervizijom.
Šta je supervizija?
Supervizija u psihoterapiji je oblik mentorstva. U pitanju je profesionalni proces koji obuhvata osvrt na kliničku praksu i razvoj psihoterapeuta, uz posebnu pažnju na etičke i profesionalne standarde u psihoterapiji. Psihoterapeut dobija povratne informacije o svom radu sa klijentima, identifikuje područja za poboljšanje i uči nove tehnike i strategije. Važno je imati neutralno-objektivnog drugog, što jeste supervizor, kako bi se obezbijedio kvalitetan i siguran rad. Nerijetko, na superviziji psihoterapeut otkrije nove puteve na mapi ličnog rada, odnosno saznanja sa supervizije, nastavlja istraživati i obrađivati sa ličnim psihoterapeutom. Dakle, uloga supervizora, kao i psihoterapeuta, doprinosi profesionalnom razvoju i obezbjeđuje dodatnu zaštitu kako za mene kao psihoterapeuta, tako i za moje klijente.
Još kao djevojčica sam maštala o radu s ljudima. Primjećivanje različitosti, kompleksnosti i slojevitosti, pobuđivalo je interesovanje za ljudsku psihu, koja za mene, postaje beskonačna enigma, koju sve više i jače, želim da upoznam.
Kroz odrastanje, postajala sam svjesnija svog emocionalnog kapaciteta, koji sam osluškivala, istraživala, koristila i u kome sam pronašla smisao.
Uporedno, uz akademsko obrazovanje, taj važan resurs me je vodio ka cilju, da pomognem sebi, a onda i drugima.
Od posebnog značaja u profesionalnom, ali i ličnom razvoju, izdvojila bih dvogodišnje kontinuirano volontiranje na savjetodavnoj liniji “Plavi telefon”, ali i mnogobrojne edukacije iz različitih psihoterapijskih oblasti.
U mom načinu rada, ističem proces stvaranja autentično-sigurnog prostora. U atmosferi u kojoj klijent ima i kontrolu i slobodu, kako da se pokaže, tako i da se na dalje upoznaje, istražujemo aktuelna iskustva, ali i prošlost, kao i njene efekte na sadašnjost.
Srž je u našem odnosu, onom što ti i ja kreiramo.
Šta ovo zapravo znači?
Izraz “psihoterapija je proces”, ukazuje na to da psihoterapijski rad zahtijeva vrijeme i kontinuiran angažman, jer su promjene postepene. Načelo ovog pristupa je ideja da se promjene ne dešavaju preko noći, već tokom vremena, kako klijent i ja zajedničkim snagama istražujemo i radimo na različitim aspektima emocionalnog i mentalnog blagostanja. Ovaj pristup prepoznaje značaj međuljudskih odnosa u procesu iscjeljenja i podsjeća nas, koliko su drugi važni i da su zapravo neophodni, ako se želimo približiti autonomiji.
Klijente podstičem u učenju o moći tijela, kroz osjećanja i tjelesne senzacije kao autentične izvore informacija o njima samima i okruženju. Uživam u primjeni kreativnih tehnika, koje klijentima pružaju transformativno iskustvo.
Volim da učestvujem u klijentovom (ponovnom) susretu sa samim sobom.